5. Kapela Sv. Ćirila i Metoda Dinjevac

POSTANAK I RAZVOJ SELA 
I ŽUPE KLOŠTAR

Postanak imena 

    Stari kaštel Gorbonuk na posjedu Pridvorje, Oderjan, Prugovec i Sesvete sa svim selištima ovoga podravskog područja prestadoše postojati s godinom 1552. Život ljudi, stoke i peradi odjednom je zamro. Zavladala je pustoš, mrtvilo, korov i tišina, jer je tu kroz 132 godine gospodstva turskog u Slavoniji bila "ničija zemlja", granični nenastanjeni prostor gdje su se s turske strane od Virovitice i s hrvatske strane od Đurđevca, Virja i Koprivnice vodile povremene bitke i natjeravali konjanici Turci i Krajišnici. Održale su se samo ruševine sredovječne crkve Svetoga Stjepana uz franjevački samostanna maloj uzvišici nadaleko od ruševnih zidina spaljenog Beluševeva kaštela, nizinske utvrde u bereku uz potok GORBONUK.

        Kad je početkom srpnja 1684. godine prošao ovuda dio vojske maršala Leslia i hrvatskog bana Nikole Erdeda od Đurđevca prema Virovitici, dokje drugo dio od ugarskog Vizvara, preko Bobovca (Babocsa) blizu Barča kod sela Turanovca prešao Dravu preko podignutog mosta, 15. srpnja je bez borbe osvojena Virovitica, a pogotovo iza 1687.,kad je i pretežni dio Slavonije oslobođen ispod turske vlasti,divne li Providnosti,podravsko područje plemićkog  Gorbonuka na Pridvorjupočelo je oživljavati. Kaošto je pad Virovitice 1552.godine donio strah i smrt i bezživnostu kloštranskom kraju, tako je oslobođenje Virovitice 1684.godine značilo novi život ovaga područja. Krajišnicima iz Đurđevca  bilo je stalo,da se sav ovaj kraj između Đurđevca i Virovitice što prije nastani i naseli hrvatskim življem. I tako nastaju neka stara naselja i obnavljaju se na svojim starim staništima,a osnivaju se i neka posve nova.

        Brigom i nastjanjima Vojne uprave iz sjedišta u Đurđevcu a sa svrhom obranom od turska sile, koja bila još dosat blizu strateški, vojni ciljevi pospješuju i omogučuju naseljavanje i osnivanje: Kloštra, Sesveta, Pitomače, Staroga Graca, Bušetine i Špišić Bukovicei to na način, kako to svjedoči jedan sačuvani prijepis dokumenta, što ga je 19. rujna 1695. godine izdao Hanibal Josip grof grada Virovitice i Suvoga Polja komandant,prigodom osnivanja sela Sesveta i određivanja granica područja (atara) novoga naselja. Taj dokumenat je najbolje svjedočanstvo i vrlo vrijedan pokazatelj, kako su i sva druga podravska sela u "ničijoj zemlji" pod konac 18. stoljeća osnivana i nastala. Zahvaliti treba Sesvetskom župniku Karlu Blažekoviću, koji je prijepis spomenutog dokumenta stavio na početak Spomenice župe Sesvete Podravske. 

        Po nastanku sela Sesvete s pravom možemo zaključiti, da su tako nastajala i ostala naselja ovoga područja pa dosljedno i selo Kloštar. Vojna vlast iz Đurđevca izabrala je prikladno mjesto, gdje će se oblikovati novo naselje i dala mu novo ili staro ime. Potom su doseljene u određenom broju i  nove obitelji budučih krajišnika,kojima je odredila granice obradivih polja,livada i šuma. Sve to dobivali su doseljenici posve badava s jednom tada izričito naznačenom obavezom,koja u Heisterovoj uspostavi sela Sesvete glasi ovako: "Oni pak da budu dužni cesarove i kraljeve svetlosti svakom vernom junačkom službom i oružjem, da budu svigda gotovi na zapoved Gospodina Oberstara, vice kapetana iliti komandanta, vojvode i zastavnikov Gjugjevački i kotomu ako bi to gradu ili varošu potrebno bilo" (iz prijepisa). Dosljedno, doseljenici i na području Kloštra zemlju su dobili u trajni posjed badava, ali su muškarci bili dužni vojnički služiti caru a i  gradu Đurđevcu, bude li potrebno.

           Iako  selo Kloštar nema poveljno pismo svoga postanka, pa se ne može točno odrediti,kad je stvarno osnovan, kao što to znaju Sesvete, sa sigurnošču se ipak može reči,jedno je ipak sigurno:Kloštar kao mjesto postoji 1689.godine, jer se te godine spominje u izvještaju povjerenika grofa Caraffe carskoj Komori. Ondje piše: "Virovitičani su tražili i  selo Kloštar, ali ga nisu dobili, a ljudi iz Kloštra i Črešnjevice nisu na poziv niti došli do povjerenstva. Ova je mjestva posvojio  bio grof  Ratkaj a taj je od 1697. do 1702. bio zapovjednik tvrđave u Đurđevcu mogla bi značiti, da je upravo Ratkaj doseljenicima u  Kloštru izdao1697.godine ili početkom 1698.godine slično poveljno pismo, kakvo je prije njega grof Heister kao zapovijednik tvrđave u Đurđevcu 1695.godine izdao Sesvetama. U svakomslučaju selo Kloštar nastaje posve sigurno pod konac 17. stoljeća."

A zašto baš na svome sadašnjem mjestu?

Odgovor nam je već poznat. Carski vojni inžinjer Martin Stier iz 17. stolječa bio je zadužen da napravi svojevrsnu kartu Vojne krajine na cijelom njenom području. U tu svrhu je osobno prošao označeno područje od 1650.godine i označio sva vojna utvrđenja i napravio nacrte za nova.Na svojoj karti Podravine mjesto starog Kaštela Gorbonuka  na turskoj strani "ničije zemlje" označio je naslikavši ruševine starog franjevačkog samostana s polumjesecom na vrhu, a sa strane je napisao njemački izraz - closter. Stieru je taj ruševni samostan (Kloster) poslužio kao vojnička točka,nešto kao orjentir. Vjerojatno su i prije njega vojnici iz Đurđevačke tvrđave pri prolazu tim područjem to mjesto tako zvali, pa ga je i Stier tako označio. Ne znači,da je Stier a prije njega i Krajišnici znali, da je tu bio franjevački samostan, ali su po zgradi zaključivali,da je tu morao biti samostan.

    Nakon istjerivanja turaka iz Slavonije područje starog Gorbonuka pripalo je Vojnoj  KRAJINI ĐURĐEVAČKOG VOJVODSTVA, A KASNIJE  ĐURĐEVAČKOJ PUKOVNIJI SA SJEDIŠTEM U Đurđevcu (đurokima). Po onome pak što nam je poznato, kad se radi o smještaju današnjeg sela Kloštar, nema sumnje, da su Vojne vlasti u uređenje  Vojne krajine u oslobođenoj Podravini vodile računa o prometnicama i posve naravno da im je mjesto označeno na Steirovoj karti kao Kloster uz ruševine samostanske crkve i samosatna bio poticajem da upravo kod tih ruševina udare vojničku štaciju (statio officialis) i podignu prvu zgradu za smještaj vojničke straže i kao stan za zapovjednika straže. Kasnije je tu sagrađen i vojnički magazin, u kojemu je kasnije ukinučem Krajine 1871. godine smještena pučka škola. Ta zgrada i danas postoji. Podignut je tu i stan za ranarnika. Prema tomu početak današnjeg Kloštra  je ulica, koja od crkve Svetog Benedikta, to jest od stare  samostanske franjevačke crkve ide do ceste Virovitica- Đurđevac. U toj ulici nalazila se vojnička uprava a naseljavali su se i prvi  kloštranski stanovnici. Podizali su svoje kuće, štale i sjenike i zvali su se Kloštrani- po Kloštru- nekadašnjem franjevačkom samostanu (claustrum), premda kao stranci tada nisu radi prekinute predaje mogli znati,da su tu živjeli i Boga slavili Franjevci.

    Od te početne kloštranske jezgre, gdje je od 1702.godine i župa Sv. Benedikta, koji je vojna oblast nazvala Kloštar, razvijalo se selo Kloštar. Protegnuo se od Sjevera, gdje je područje Pridvorja i danas još sačuvalo taj stari izvorninaziv, prema Jugu do glavnog puta Virovitica – Đurđevac, da obostrano na  Istok i Zapad uz cestu protegne svoje snažne ruke zakoraknuvši i preko ceste prema Kozarevcu i jugoistočno prema župi  Svetoga Adrijana u Kloštar Oderjan i dalje prema selu  Dinjevac i Grabrovnici. Zapadno se razvila Budančevica, a jugozapadno i selo Prugovac, nekada župa Sv. Nikole, sinova Porog. Stjecajen sretnih okolnosti sačuvalo se nekoliko stranica knjige krštenih župe  Svetog Benedikta u Kloštru, a zapisao je Đuro Arbanas, prvi  kloštranski župnik. Te stranice donose imena krštenih u 1713. i 1714. godini,pa je zanimljivo zapisati prezimena obitelji sa područja Kloštra.

    Spominju se ovim redom: Antolović,Bobovčan, Budenlić, Čoklo, Deskar, Gluhak, Golubić, Gregurić, Hirvat, Jakopović, Jelušić, Kolarić, Kovač, Kovačić, Kristić, Kralj, Kuharić, Labaš, Lovrić, Lukačević, Mađarić, Majhovčan, Marković, Mihatić, Mitović, Mikulić, Magić, Mikleković, Novacki, Pomuklić, Poturica, Radinović, Ratković, Rupić, Segin, Sabol, Stolčec, Šokec, Šokirec, Tkalec, Tkalčić, Topolčan, Torbičić, Tulec, Vrebac.

    Stručnjak za naseljavanje stanovništva u ovim podravskim naseljima pod konac 17. stoljeća profesor Stjepan Pavičić piše: "I dalje na zapad otuda  od Virovitice) na današnjem dijelu đurđevačke krajine, koji je za Turaka ležao pust,nastanjena su nova sela:Pitomača, Kladare, Sesvete, Dinjevac, Kloštar, Kozarevac, Katalena, Prugovac,Čepelovac, Brod i Kalinovac. Naseljavanje toga zemljišta počelo je upravo od Đurđevca, te se od tog mjesta širio na istok postepeno od kraja do kraja. A stoga je prvo stanovništvo dobilo staro đurđevačko nenaseljeno zemljište, a onda je nastavljeno naseljavanje nekadašnjeg turskog pustog područja...Ovaj red naseljavanja puste Podravine pokazuje najjasnije, odakle su uglavnom i njeni naseljenici.Kako je u tome držan pravac od zapada na istok kolonisti su u prvom redu dolazili iz zapadnih hrvatskih krajeva, a njih su onda popunjavali naseljenici sa drugih strana... U tom je selenju sudjelovalo preko tisuču porodica, od kojih je veća polovica potjecala sa područja: Đurđevca,Koprivnice i Križevaca.Od drugih struja valja spomenuti onu s lijeve strane  Drave iz starinačkoga hrvatskoga naselja od Breznice (Berzencze) i Bobovca (Babocsa) do Sikloša" (Porijeklo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953,str. 178 i 179). 

    Opravdanost Pavičićeva mišljenja, kad se radi o stanovnicima Kloštra, potvrđuje kajkavski govor s nekim posebnostima u izgovoru a i neka prezimena. Kloštar nema svojih posebnosti ni u nošnji ni u običajima. Etnološki gledano i u Kloštru  prevladavaju elementi zajednički u gotovo cijeloj Podravini. Razliku je sačinjavalo samo pravoslavno stanovništvo u Dinjevcu i u Grabrovnici.

Postanak župe Svetog Benedikta, opata

    Brzo naseljavanje Kloštra i okolnih sela: Oderjana, Prugovca, Dinjevca, Grabrovnice, Kozarevca, Budančevice, Sesveta i Pitomače potaklo je zagrebačkog biskupa Stjepana Seliščevića, koji je smatrao potrebnim da hrvatsko-katoličkom narodu doseljenika ovoga kraja osnuje novu  župu sa sjedištem u Kloštru. On je 1697.godine u selu Čuntiću na Baniji, da sačuva i doseli katoličku živalj u te banijske krajeve Vojne krajine, pa nije neobično, da je to isto želio osigurati i na podravskoj krajini osnivanjem župe u Kloštru, koja je položajem središnja točka za sva gore nabrojena sela. Raskršće  kod kipa Svete Obitelji i danas još putniku namjerniku u Kloštar svjedoči, da odatle prema sjeveru vodi put u Sesvete, na zapad prema Budančevici, Prugovcu i Suhoj Kataleni, južno u Kozarevac, Oderjan i Dinjevac, a istočno prema Kladarama i Pitomači, koja je do 1710. godine također bila u kloštranskoj župi. 

    Prema popisu župa zagrebačke biskupije  1334. i 1501. godine do turskih vremena na području Kloštra bile su dvije katoličke župe: Svetoga Adrijana (pučki Oderjana) u Kloštru Oderjanu, a jugozapadno župa Svetoga Nikole u selu Prugovcu, prozvanom tako po plemičima Ivanu i Korardu potomcima Predinim iz Prenenjice. Osnivanjem župe u Kloštru  1702. godine susrećemo se s nazivom : Župa Svetoga Benedikta, opata u Kloštru. Na pitanja : zašto se tako nazvala kloštranska katolička župa? odgovora nema. Točnije, odgovor postoji u arhivu zagrebačke nadbiskupije, među dokumentima osnivanja župa, ali ga do sada nitko i nigdje nije objavio. Postoje samo nagađanja, koja su redom i oborena kao netočna. Prema zapisu kloštransko župnika  Ignacija Gregurića, koji je djelatan u Kloštru od 1831.- 1840. godine u Spomenici župe je ubilježen podatak , kako je u Kloštru nekada postojao samostan, Templara, pa se po njihvoj crkvi župa u Kloštru prozvala Svetog Benedikta. Na Greguričevu tvrdnju u Spomeničkoj knjizi godine 1889. prigodom  kanonskog pohoda dopisuje zagrbački kanonik Franjo Gašparić, da je u Kloštru najvjerojatnije bio samostan Svetoga Benedikta. Toj pak tvrdnji se priklonio i zagrebački kanonik Dr. Kamilo Dočkal, a župnik Franjo Brdarić u opisu kloštranske župe doslovno piše: "Ban Beluš (koji je postigao najviše časti za Arpadovića - bio je ban, vojvoda i  palatin, sagradio je samostan u Keu) (Kamenici godine 1145 ; banski manastir) u kom je 30 monaha po reguli Sv. Benedikta služeči  Boguimalo svoje uzdržavanje (Cod. Dipl.II, 303) pa je sigurno imao i kod svoje kuće u Grabrovnici (Gorbonuk) samostan Benediktinaca, koji u XIII st, preuzeše  Franjevci. Tu nalazimo i razlog, zašto je crkva u Kloštru posvećena Sv. Benediktu" (Arhiđakonat komarnički (1334.- 1934.) u knjizi Prof. B. Mađer, "Časti i dobru zavičaju", Zagreb, str. 359). Na ovu tvrdnju i pokušaj dokazivanja, da je ban Beluš sagradio samostan sv. Benedikta monasima  Benediktincima  u Gorbonuku, mjestu svog stanovanja, buduči da je istim redovnicima  sagradio samostan u Keu – Kamenici, Dr. Josip Butorac opravdano piše: "Sve ovo za povijesnu nauku  ne mogu biti dokazni razlozi, koje se mora  i može prihvatiti. Glavno je načelo povijesne nauke: Ako je nešto moglo biti, ne slijedi iz toga, da je uistinu i bilo."

    Tako je Kloštranska crkva i sama župa  1702. godine započela djelovati kao  "Župa sv. Benedikta u Kloštru"

Prvi kloštranski župnik

Za novoosnovanu kloštransku  župu zagrebački biskup imenovao je  prvim župnikom Đuru  Arbanasa, u Kloštar je došao u dobi od 35 godina  1702. godine. Od 1702. godine  do 18. o4. 1726.godine župnikovao je u Kloštu kad je sa 60 godina u Kloštru i umro.

   

Sastav župe i njen razvoj

    Na području sadašnjeg Kloštra postojale su do Turaka dvije katoličke župe :

Sveti Adrijan u Oderjanu i Sveti Nikola u Prugovcu u zračnoj razdaljenosti od dva do tri kilometra. A uz to župa Sv. Martina u  Črešnjevu (Mala Črešnjevica) i Svih Svetih u Sesvetama. Spominje se i crkva Svetoga Ladislava , vjerojatno u blizini Dinjevca i crkva Svetog Wolfganga u kaštelu Budrovcu, pa dvije kapele Svete Katarine u obje Katalene.

    Osnutkom župe Svetoga Benedikta u Kloštru  novoj su župi uz kloštransko naselje pripadala i i slijedeća nasljena sela kao njene područne filijale (kčeri): Oderjan, Prugovec, Dinjevac, Grabrovnica, Kozarevec, Suha Katalena, Sesvete, a do 1710. i novo naselje Pitomača.

    Tijekom 18. stolječa u župi  Kloštar broj žitelja se značajno povečao, tako da  izvještaj župnika Matije Sarage 1780 iz upisanih podataka u "Spomenici župe" (Liber memorabilium). U toj knjizi navodi, da je stanje vjernika izgledalo ovako:

U Kloštru: 82 kuće,143 oženjenih pari, 669 duša

U Sesvetama: 80 kuća, 135 oženjenih pari , 615 duša

U Oderjanu:  13 kuća, 30 oženjenih pari, 138 duša

U Dinjevcu: 30 kuća 75 oženjenih pari, 317  duša

U Grabrovnici: 22 kuće, 49 oženjenih pari, 273 duša

U Kozarevcu: 45 kuća, 108 oženjenih pari, 444 duše

U Suvoj Kataleni: 42 kuće, 79 oženjenih pari, 354 duše

U Prugovcu: 72 kuće, 163 oženjenih pari, 663 duše

U Budančevici: 19 kuća, 46 oženjenih pari, 197 duša

    Kloštranska je župa brojila tada:

395 KUĆA, 828 OŽENJENIH PARI I 3670 DUŠA  

    U Dinjevcu su 1780. godine bile 3 pravoslavne kuće, a u Grabrovnici 10 pravoslavnih kuća.

1872. godine u Dinjevcu je bilo 372 katolika , pravoslavnih više nije bilo.

1882. godine u Dinjevcu  je bilo: 413 katolika, 6 pravoslavnih, 4 židova i 6 školske djece

1936. godine u Dinjevcu je bilo 697 katolika

1961. godine u Dinjevcu je bilo 653 katolika

1971. godine u Dinjevcu je bilo  637 katolika

1981. godine u Dinjevcu je bilo 564  katolika

    Dinjevac je dobio pučku školu 1832. godine i ona  1850. godine ima: 32 učenika, 14 dječaka i 18 djevojčica, a godine 1882. godine samo 6-etoro djece.

    Danas u Dinjevcu djeluje  osnovna škola sa četiri razreda-područna škola Osnovne škole  "Petra Preradovića"  iz Pitomače gdje učenici pohađaju 5, 6, 7 i 8 razred osnovne škole.

Kloštranski župnici, upravitelji i kapelani

1. Đuro Arbanasa prvi upravitelj župe od 1702. – 18. 04. 1726. godine

2. Fabianchich  Matija  upravlja od 1726. –27. o9.  1731. godine

3. Turchich Josip upravitelj od 1731. – 27. 01. 1741. godine

4. Tomassich Martin upravitelj od  1741.—04.03.1745. godine

5. Szaraga  Matija Ivan župnik od  1745.—02.05. 1795. godin. To je prvi župnik kojega je po savjetu Ratnog vijeća kraljica  Marija Terezija  dekretom  imenovala župnikom u Kloštr.

6. Jurak Mihael župnik od 1795.- 1798. godine

7. Ribarich  Luka župnik od  1798.- 1805. godine

8. Bedechich  Josip župnik od  1805.- 4. 4. 1817. godine

9. Miklich Ignacije  župnik od  1817. – 16. 5. 1831. godine

10. Jambressich  Vinko privremeno upravlja župom kao kapelan od svibnja do kolovoza 1831. godine

11. Gregurich Ignacije župnik od 22.8. 1831.– 13.6. 1841. godine

12. Šantuš  Martin  kapelan i privremeni upravitelj župe od 1840. do 1841. godine Upravljao je 11 mjeseci.

13. Berklaš  Ferdinand župnik od 1841.- 1844. godine

14. Šantuš Martin upravitelj župe od 1844.- 1848. godine

15. Podel Franjo upravitelj  župe od 1848.- 1851. godine

16. Fabek Đuro župnik od 1851.- 1861. godine

17. Mačić  Marko privremeni upravitelj župe-kapelan 1861. godine

18. Ciglarić Tomo župnik od 1861.- 1875. godine

19. Vabec Josip privremeno upravljao župom kao kapelan 1875. godine.Rođen u Bizovcu 1845. godine, zaređen  1870. godine.

20. Košnjak Andrija župnik od 1875.- 1887. godine

21. Plantar Josip upravitelj župe  od 1887. - 1889. godine

22. Vagner Josip župnik od 1889. - 1898. godine

23. Kollay Levin župnik od 1898. - 1902. godine

24. Malančec Ivan upravljao župom od 1902.- 19o3. godine

25. Cekuš Milan župnik od 1903.- 1906. godine

26. Mihinić  Petar upravljao župom od 1906. - 1907. godine

27. Bažulić  Baltazar župnik od 1907.- 1921. godine, rođen je u Đurđevcu  1861. a zaređen 1888. godine

28. Šmidt Stjepan upravitelj župe od 1921.- 1926. godine

29. Jurić Mijo upravljao župom od 1926. - 1937. godine

30. Kranjčev  Juraj  privremeno upravlja župom 1937. - 1938. godine

31. Stela Alojzije, župnik od 15.4. 1938. do 1974. Rođen je u Splitu 1896. godine zaređen 1920. Župom u Kloštru upravlja 36 godina. Crkvu je obnavljao iznutra i izvana. Okruniti je dao "Žalosnu Gospu" zlatnom krunom.Obnovio je kapelu u Prugovcu iznutra. Podigao je novu, prostranu kapelu u Dinjevcu. U župi je iza Szarage proslavio zlatni jubilej misništva 1970. na blagdan žalosne Gospe (15. 9.) Godine 1974. je umirovljen, a župa Svetog Benedikta u Kloštru je predana na upravljanje Provinciji redovničkog Trečeg reda (T.O.R.).Ostao je u Kloštru, a umro u Zagrebu, sahranjen u Splitu.

32. Rubinić o. Bernard, upravitelj župe od 1974. Rođen je u Bukovlju (Plešivici)  1932., zaređen je 1959. godine.
33. Mihatov Danijel  1974.godine samo nekoliko dana,
34. Rubinić Bernard  1974. - 1978.godine,
35. Blekić  Vice   1978. - 1980.godine,
36. Vrdoljak  Josip 1980. - 1990. godine,
37. Ćorić  Niko  1990. -1993.godine,
38. Vrgoć  Marko  1993.- 1999. godine,
39. Garić  Anto 1999.- 2002.godine,
40. Draganović  Mato 2002.- 2005.godine,
41. Široki Ivan  2005.-

 

Duhovni pomoćnici – kapelani u Kloštru

    Polovicom 18. stoljeća župa u Kloštru je uz župnika redovito mogla imati i duhovnog pomoćnika-kapelana, a opravdanje je bilo, što su župi SV. Benedikta pripadala i sela : Grabrovnica, Kozarevac, Suva Katalena i Sesvete. U 19. stoljeću u Kloštru su i po dva duhovna pomoćnika – kapelana.

    Radi potpunosti prikaza o duhovnom djelovanju u župi  Kloštar kapelane ćemo navesti samo općenito bez posebnih životnih podataka, jer su  iz  Spomenice nepoznati.

    Njihova imena  su:

Bentić Luka, Jambrošić  Vinko, Petek  Mihael, Sabolić  Antun, Pechenik Josip, Golubić  Franjo, Mašek Ignacije, Šantuš  Martin, Hollay Gregor, Regvart Mihael, Pokaz  Franjo, Štefan Josip, Gabay  Mihael, Iveković  Franjo, Krč Josip, Vraničar  Franjo, (dva puta), Peroković  Martin, Starčić  Franjo, Pavliček Ignacije, Jelošić Eduard, Veber  Josip, Kollay Jeronim, ( dva puta ), Antolković Josip, Grubić  Josip, Gerber  Antun, Hadrović  Josip, Kolay Levin, Ožegović Mirko, Bešan Stjepan, Vimer  Josip, Kotlarski Antun, Fišter Slavko, Cirkvenčić Eduard, Sočec Stjepan, Jurić Mijo, Majstorović Vinko, Lončar o. Sebastijan, Požgaj Ćiril (Slovenac), Dragošević Srečko, profesor, Han o. Teofil, Tomas  Vladislav, Nihovilović Josip, Đuran Josip, Bugarija Božo, Grgurić., Vrgoč M., Paponja I., Čorić N., Mišković Vidan, Draganović M., Garić A., Medo Marko, Jelušić Lovro.

    Nakon protelih 250 godina zaštite Svetoga Benedikta u Kloštru našao se u upravi Kloštranske župe Alojzije Stella, kojeg su svi radi njegova dalmatinskog porijekla zvali-Don Alojzije! I ovaj je 2. listopada 1954. godine upravio molbu  rimskoj Kongregaciji obreda, da ta papina ustanova odobri i proglasi glavnom zaštitnicom kloštranske župe "Sedam žalosti Majke Božje" uz zaštitu i Svetog Benedikta, opata. Molba don Alojzija je odobrena s razlogom, jer se Djevica Marija od sedam žalosti od davnine u toj crkvi štuje,a vjernici primaju mnoge milosti i rado dolaze u Kloštar na proštenje 15.rujna svake godine. Prema odobrenju Kongregacija obreda katolička župa u Kloštru Podravskom nosi naslov:

    "Župa Žalosne Gospe i Svetog Benedikta, opata" (Spom.II str. 5).

   

  Za župnika don Alojzija Stelle župa Kloštar ima slijedeće svećenike rođene na području svome :

1. Šipek o. Leon  trećoredac 1937. mlada misa 9.XII   1962.

2. Jelušić o. Stanko „ 1931.  mlada misa 7. VII  1966.

3. Jelušić o. Lovro „ 1939.  mlada misa 2. XII  1967.

4. Koščak o. Ivan „ 1942.  mlada misa 8. XII  1968.

5. Dokuš  Josip, iz Dinjevca 1943.  mlada misa  19. VII 1970.

6. Sabolić Petar  Isusovac, rođen u Budančevici 1940.godine mlada misa  8.VIII. 1970. 

7. Kralj  o. Mirko,  trećoredac, mlada  misa 3. VII  1977.

Dinjevac – kapela  Svetih  Ćirila  i  Metoda

    Među najstarijim područnim selima župe  Kloštar Podravski spominje se i selo Dinjevac, smješteno jugoistočno od Kloštra Oderjana. Položeno je od  Zapada prema Istoku i graniči s Pitomačom sjeveroistočno, a cestovno sa selom Grabrovnicom na Jugu, dok dinjevačke zemlje graniče na zapadu sa zemljama Prugovca.

    Nešto pobliže o Dinjevcu u Spomenici župe nije nigdje zapisano, jer u selu nije dugo bilo kapele, pa ni arhiđakoni u svojim izvještajima ne govore o Dinjevcu.

    U predtursko doba, na području Gorbonuka spominje se, kako su knezovi Gorbonuka vodili brigu o zavjetnoj kapeli pod naslovom "sveti Ladislav", koja je imala i svoga upravitelja, a taj se 1514.godine spominje kao Grga (Regest: 4114 D-XXIV-15,4.XII 1514). Spomenuta povelja kaže, da je Petar Berislavić naložio Čazmanskom kaptolu, da opomene Ivana Thaha i Grgu, upravitelja kapele Sv. Ladislava kralja, da dio zemlje, što ju je otac kneza Andrije Budora iz Budrovca poklonio samostanu u Gorbonuku kao zakladu, traži se, da Thah, kao upravitelj dobara knezova od Gorbonuka primljenu svotu novca te zakladu nadoknadi Andriji inače se poziva na sud kao krivac zajedno i s Grgom, upraviteljom kapele. Čazmanski  kaptol je izvršio Berislavićev nalog i 31.I 1515. godine,  opomenuo Thaha Ivana i Grgu, upravitelja kapele Sv. Ladislava (Reg.4150 D-XXIV-15, Čazma). Iz povelje Čazmanskog kaptola izdanoj 21.I. 1523.godine gdje Kaptol odgovara banu Ivanu Torkvatu da je izvršio njegovo naređenje od 23.XII1523. godine (Reg.4495) D-XXV-91, Čazma).

    Da se  spomenuta kapela Sv. Ladislava nalazi na području Kloštra, odnosno na posjedu knezova Gorbonuka, a posjedima je tada upravljao Ivan Thahi, otac Franje Thahija, onoga iz Subotice,kao upravitelj Vranjski, nema nikakve sumnje. Pitanje je, koje do danas nije još usješno riješeno: gdje je bila ta kapela Sv. Ladislava.

    Ako su u Kloštru 1733.godine svojoj župnoj crkvi prigradili južnu kapelu i u njoj postavili oltar u čast Svetoga Ladislava, kralja (Prot.94/VI, str.17), razlog će biti u tome, što je u Kloštru morala postojati predaja,kako se u predtursko vrijeme na području Kloštra nalazila crkva pod tim svetačkim naslovom. Kako mi sada pouzdano znamo, da je poćetkom 16. stoljeća takva kapela postojala, uvjeren sam, da je mjesto kapele Svetog Ladislava, kralja bilo nešto južnije od sela Dinjevca uz put prema Grabrovnici. U Grubišnom polju mi je jedna sestra Milosrdnica, Rođena u selu Dinjevcu pripovijedala, kako je čula, od svoje stare tetke, da su ljudi ono mjestona malom zavoju ceste prema Grabrovnici u polju zvali "Svetinja" i prolazeći pokraj tog mjesta s poštovanjem skidali šešire muškarci a žene se križale, jer je tu davno  bila  crkva. Zapisa nema, da je tu bila  crkva Svetoga Ladislava, ali je mogla biti, jer je Oderjan bio župa Svetoga Adrijana, a jednako i Prugovac Svetoga Nikole, u Črešnjevu crkva i župa Svetoga Martina, a u Sesvetama crkva Svih Svetih, dok je u kaštelu Budrovcu bila kapela Svetoga Wolfganga, ako je na području Kloštra Svetoga Ladislava bila.

    Ako pak spomenemo, da je župnik Szaraga 1780. godine negdje uz put kod Dinjevca ili u samome selu Dinjevcu postavio zidani stup (pil) na nj smjestio kameni kip Svetoga Jakova, apostola, u odijelu putnika sa štapom i tikvicom (Spom I), Vjerujem, daje i on nešto znao o spomenutoj predaji. Inače u Dinjevcu nije bilo kapele sve do 1908.godine, kad su seljani – vjernici iz Dinjevca bez znanja župnika  Baltazara Bažulića podigli kapelu, kako je to sam  Bažulić zapisao u Spomenici župe te godine. Poznato je, da je 1913. godine u selu Dinjevacu otvoreno groblje, a župnik Stjepan Šmidt je za kapelu iz 1908. nabavio i zvono.

    Konačno zalaganjem župnika  don Alojzija Stelle vjernici sela Dinjevca sagradiše 1972.godine novu kapelu, ustvari crkvu. Na vrlo lijepu mjestu  na sredini sela, uz cestu na uzvisini s desne strane sagradili su od cigle 30 metara dugu a 10 metara široku novu svoju crkvu, koja iznad pročelja ima i mali zvonik. Podigli su je u čast slavenskih apostola Svetoga Ćirila i Svetoga Metoda. Za izgradnju nove crkve i njenog unutrašnjeg uređenja vjernici Dinjevca su doprinijeli  30 miliona dinara.

           Dana 7.srpnja 1973.godine uz posebnu radost  cijeloga sela i župe kapela je svečano blagoslovljena. Blagoslov je izvršio  delegat zagrebačkog nadbiskupa Dr. Ivan Tišler, a prisutni su bili svečenici susjednih župa i mnoštvo naroda kloštranske župe i susjednih župa (Spom. I, str. 60).

           PS. Za sve navedene podatke,  korišteni su  podaci dobiveni iz arhive župe "Svetog Benedikta i Žalosne  Gospe" iz Kloštra Podravskog.