PRVI - ALI VRIJEDAN !

     

         Prvi i jako drag i vrijedan ulov.  Svjedočili smo ovih dana prilično i lošeg raspoloženja reagirali, svaki na svoj način, zbog lošeg vremena. A kako i nebi, poslije prošlih lijepih i toplih dana, odjednom kao da se vračamo unazad, u zimu. Mnogi od nas smo legli u krevete i lijepo odmarali snom pravednika.  Došlo je jutro, pogled kroz prozor, ostavio nas je bez daha, opet sve bijelo, a snijeg i dalje pada, zašto sada, a trebao sam ići u rezidbu vinove loze. Ništa opet htio ili ne moraćemo nastaviti odmor, naravno koji ne moramo na posao. Sličnog pomišljanja je bio i Matija Santo iz Kozarevca, koji je htio ići svome ocu pomoći da završe rezidbu svoga vinograda. Naravno od toga posla ništa.  A Matija 20-to godišnjak i mladi lovac sa nešto više od godine dana lovačkog staža, ovakvo vrijeme je iskoristi da zaviri u ormar, gdje pažljivo čuva svoje lovačko oružje. Iako je vrijeme bilo krajnje nepovoljno u kasnim poslije podnevnim satima odlučio je da izađe u prirodu, kao da ga je božica Dijana zvala i šaptala mu, Matija danas će biti tvoj lijep i sretan dan. Spremio je svoj lovački ruksak sa potrebnom lovačkom opremom kako bi se utoplio na čeki. Kako mu nije daleko od kuće do lovišta brzo je stigao na mjesto gdje se je udobno smjestio i spremao se na tri četiri sata čekanja.  Bio je to 04.03.2016. godine, i poslije dva sata čekanja, u prvom sumraku dublje u šumi primijetio je na bijeloj snježnoj podlozi, nešto veliko i crno. Adrenalin je proradio, Matija uzima dvogled i pažljivo osmatra uočenu divljač. Da bila je divlja svinja, ali treba biti pažljiv, da se nebi desilo  da strada divljač koja nikako nebi smjela. Odahnuo je kada je sa sigurnošću ustanovio da mu se približava vepar samac. Osjetio je stezanje u grlu, ubrzani rad srca i blago podrhtavanje ruku. Pažljivo je odložio dvogled, uzeo karabin u ruke, isti otkočio i pažljivo ga prislonio  na rame, pogledao u optiku, zaustavio disanje i  u trenutku kada je križ končanice poklopio plećku vepra i pritisnuo okidač. Šumskim predjelom Kramarice, prolomio se oštar pucanj, u istom trenutku, vepra više u prvom trenutku nije vidio – pao je u vatri. Tijelom našeg lovca Matije počelo je isijavanje topline od uzbuđenja i neopisive sreće. Pao je i to lijepi 4 -5 –o godišnji Matijin prvi vepar. Bila je to neopisiva sreća kako za Matiju tako i za njegove ukućane, Matijin otac je također stari i strastveni lovac.  Matija je član lovačke Udruge „Srndač“ iz Kloštra Podravskog, vrlo je aktivan i stalno je prisutan u lovištu,  bilo u raznošenju hrane za divljač, bilo kod gradnje ili popravka lovno- tehničkih objekata. Susretljiv je i rado pomaže starijim lovcima i zaista ga je božica Dijana nagradila za njegov primjereni rad. Poželimo i u buduće Matiji dobru kob!